Nema na svijetu muslimanske države u kojoj svakog dana ljudi ne bi trebali biti na ulicama tražeći svoja osnovna ljudska i egzistencijalna prava. Jer ogromna većina islamskih naroda žive pod okrutnim režimima i izloženi su nasilju koliko od domaćih diktatora toliko i stranih zavojevača. Tamnice su pune islamske sirotinje i političkih zatvorenika diljem islamskog svijet. Brutalno nasilje nad ljudima, posebno prema ženama, pristuno je u svakom segmentu života islamsih društava. Pored toga decenijama teku potoci muslimanske krvi usljed raznih prevrata, bratoubičlakih ratova i stranih vojnih intervencija. Trenutno trenutno se crveni od krvi jedna od najvećih reijeka na svijetu Nil. Do jučer je Gaza bila najveća ljudska klaonica na svijetu.
Krikni islamski okeane
Pa ako bi se vraćali u povijest, do doba kolojinalizma, skoro da nema muslimanskog naroda da nije doživiogenocid od zapadnih kolonijalista, cionista i komunista: od Indonezije do Alžira, od Myanmara do Čečenije, od Kašmira do Bosne, od Gaze do Sudana itd.
I tako iz stoljeća u stoljeće, nakon sloma Osmanskog carstva, masovno ubijaju muslimanske narode, a niko da ih zaštiti. Kad se sve sabere, nema naroda na svijetu da su u tom broju ubijani kao muslimanski narodi. Radi se zaista o milionima ljudi koji su pobijeni ili, pak protjerani sa svojih ognjišta.
I kad je svijet nijemo gledao klanje bespomoćnih palestiskih muslimana, posebno njihova islamska braća su ih prepustili na milost i nemilost krvoločnim cionistima, očekivalo se da će islamske mase iskazati gnjev prema svojim bešćutnim vladarima. Usljed tolikog bola očekivao se krik islamskog okeana kakav svijet nikad do sada nije čuo. I gle čuda, demostrancije su se desile u Iranu, zemlji koja je pretprjela brutalno bombradiranje od strane najvećih tlačitela muslimana danas, Amerike i Izraela, i koja se jedina, uz Jemen, drznula stati uz Palestince i uzvratiti raketiranjem cionističke države. Jasno je da iza protesta stoje cionisti kako bi se osvetili Iranu. Na koncu, oni to ni ne kriju. Javno bodre i podržavaju demonstrante. I ne samo to, agenti Mossada „rame uz rame“ sa demonstrantima „naoružani do zuba“ huškaju mase, prvociraju građane, pale džamije i ubijaju policajce.
Korijen patnje
Prema članu 27. Ustava Islamske Republike Iran, naglašava se održavanje okupljanja i protesta bez nošenja oružja. U posljednjim protestima koji su održani zbog ekonomske situacije, vlada Islamske Republike Iran objavila je da priznaje proteste i pregovarala je s demonstrantima od prvog dana. Nedavne ekonomske odluke vlade Islamske Republike Iran o ukidanju preferencijalne valute uskratit će financijske resurse iranskog naroda tražiteljima rente, a vlada Irana objavila je da će umjesto davanja subvencija početku lanca, davati subvencije kraju lanca, odnosno narodu, te je u tom smislu odmah počela uplaćivati subvencije ukinute početku lanca na račune naroda.
Iranski narod godinama podnosi ekonomske teškoće, a korijen te patnje su nepravedne sankcije protiv iranskog naroda, koje su usmjerene na ekonomiju, medicinu i svakodnevni život iranskog naroda. Koliko je bolesne djece izgubilo živote zbog nedostatka pristupa lijekovima koji su pod sankcijama, a vidljivi i skriveni učinci sankcija i dalje štete životu Iranaca. Sada je veoma začuđujuće da je Amerika, koja je sama inicijator sankcija protiv iranskog naroda i koja je pratila izraelske napade na iranski narod u 12-dnevnom ratu i napravila katastrofu u ubijanju nezaštićenih ljudi i civila u Iranu, objavila da podržava prosvjede iranskog naroda. Otvoreno miješanje u unutarnje stvari zemalja protivno je svim prihvaćenim međunarodnim načelima, iako su oni pokazali da se ne pridržavaju nikakvih međunarodnih načela. Vlada Islamske Republike Iran i dalje vodi razgovore s demonstrantima, ali drugi su zainteresirani da ovaj mirni dijalog pretvore u haos, pa čak i da slanjem svojih naoružanih elemenata u Iran građanske prosvjede naroda pretvore u haos.
U svakoj zemlji postoje unutarnji problemi i oni mogu biti predmet dijaloga i sukoba mišljenja, te u osnovi rast i napredak svake zemlje ovisi o tom dijalogu i sukobu mišljenja. Međutim, treba imati u vidu da dijalog ima jasan okvir. Prvi korak u dijalogu je prihvatanje druge strane kao strane u dijalogu, a vlada Islamske Republike Iran, priznajući prosvjed prosvjednika, pristala je na dijalog i započela dijalog. Ali ne samo Iran, već nijedna zemlja ne može ostati nijema i biti posmatrač naspram onih koji potkopavaju javnu sigurnost i oštećuju javnu i privatnu imovinu ljudi. Stoga je određeni broj čuvara sigurnosti izgubio živote zbog suzdržanosti prema izgrednicima. Srećom, javne demonstracije iranskog naroda 12. januara i prisutnost velikog broja ljudi koji se protive haosu i nemirima na tim demonstracijama pokazali su da Iranci, iako suočeni s ekonomskim teškoćama, ne vjeruju obećanjima zlobnih i preferiraju da riješe svoje probleme između sebe.
(TBT, Tim za analitiku)
The post IRAN U PLAMENU: U svakoj drugoj islamskoj zemlji su trebale izbiti demonstracije prije nego u Iranu appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
