U nekoliko sati nakon što su se avioni srušili na tornjeve Svjetskog trgovinskog centra i Pentagon, prvi strani lider koji je nazvao Georgea W. Busha bio je Vladimir Putin
Nedavno su skinuti tajnost transkripta razgovora između američkog predsjednika George W. Bush i ruski predsednik Vladimir Putin pružaju zadivljujući uvid u odnos između dva svetska lidera na početku 21. veka. Dokumenti, dobijeni nakon tužbe neprofitne organizacije Arhiv nacionalne sigurnosti, otkrivaju kako je nakon terorističkih napada 11. septembra stvoreno neočekivano i snažno partnerstvo, koje je na kraju preraslo u duboko nepovjerenje i postavilo temelje za današnje geopolitičke tenzije.
Zapisi svedoče o kratkom, ali ključnom trenutku u istoriji kada se činilo da je trajan savez između Vašingtona i Moskve ne samo moguć, već i neizbežan.
“Potpuno sam s tobom”: Kako je terorizam spojio Vašington i Moskvu
U satima nakon što su se avioni srušili na tornjeve Svjetskog trgovinskog centra i Pentagon, prvi strani lider koji je nazvao Georgea W. Busha bio je Vladimir Putin. Taj poziv nije bio samo diplomatska formalnost; bio je to početak intenzivne saradnje zasnovane na zajedničkom neprijatelju – međunarodnom terorizmu. Već sledećeg dana, 12. septembra 2001, Buš je u telefonskom razgovoru izrazio svoju zahvalnost Putinu, ističući novu priliku za saradnju.
– Želim da pokažem svetu da ljudi koji vole slobodu, poput vas i mene, mogu da se ujedine protiv ovih kukavica – rekao je Buš.
Putinov odgovor je bio nedvosmislen.
– Potpuno sam sa tobom.
Ova emotivna i strateška sinhronizacija obilježila je njihove prve susrete. Retorika je postajala sve oštrija. Na sastanku u Bijeloj kući u novembru 2001., razgovarajući o talibanima koji bježe iz Kabula, Putin je iznio svoje mišljenje o tome kako se nositi s neprijateljem.
– Moramo ih uništiti kao pacove ili ih podmititi – rekao je Putin.
Bush je zauzeo tu tvrdu liniju, obećavajući da će progoniti teroriste bez obzira gdje se kriju.
– Sjever, jug, istok ili zapad, uhvatićemo ih. Živ ili mrtav! – odgovorio je Buš.
Upravo u ovom razgovoru, impresioniran Putinovom odlučnošću, Bush je izgovorio rečenicu koja je najbolje sažela duh njihovog odnosa u to vrijeme.
– Vi ste tip čoveka kojeg bih voleo da imam sa sobom u rovovima – rekao je Buš Putinu.
Zajednički neprijatelj, različiti interesi
Putin je novonastalu situaciju vješto iskoristio da prikaže rat u Čečeniji kao dio globalne borbe protiv terorizma, a ne kao separatistički sukob. U razgovoru sa Bushom, on je čečenske borce više puta nazivao “Bin Ladenovim učenicima”, tvrdeći da ih je vođa Al-Kaide lično obučavao.
- Znali biste da možete vidjeti slike. Čak i liče na njega – uvjeravao je Putin Busha, tvrdeći da su sljedeća meta terorista nakon Rusa “debeli Amerikanci”.
Ova strategija se pokazala uspješnom. Bush ne samo da je prihvatio tu priču, već je prećutno odobrio ruske operacije protiv militanata koji su kampirali u gruzijskoj klisuri Pankisi, rekavši Putinu: “Želimo ih mrtve.”
Saradnja je bila i praktična. Putin je naredio svojim obavještajnim službama da daju Amerikancima “sve što imaju” za borbu protiv talibana u Afganistanu, a Bush je kasnije tu pomoć nazvao “neprocjenjivom”. Ruski predsjednik je također pokazao spremnost da raskine sa sovjetskom prošlošću, povlačeći rusku obavještajnu bazu sa Kube, gest kojim je tražio od Busha da ukine trgovinska ograničenja iz doba hladnog rata.
Pukotine u partnerstvu: Irak i širenje NATO saveza
Ipak, čak i na vrhuncu partnerstva, nesuglasice su tinjale ispod površine. Bush je bio odlučan da se povuče Ugovor o antibalističkim raketama (ABM) iz 1972. godine, smatrajući ga reliktom prošlosti. Želio je novi sporazum koji će nositi njihova imena.
– ABM sporazum je bio dogovor Niksona i Brežnjeva, ja želim sporazum Buš-Putin – rekao je američki predsednik.
Putin se usprotivio, ali je obećao da Moskva neće podsticati “antiameričku histeriju” ako se SAD jednostrano povuku. Prava prekretnica u njihovoj vezi bila je priprema Amerike za Invazija na Irak početkom 2003. Putin je u nizu telefonskih razgovora pokušao da ubedi Busha da odustane od vojne akcije, smatrajući je opasnim presedanom koji krši međunarodno pravo.
Dan prije početka operacije Iračka sloboda, 18. marta 2003. godine, Putin je u posljednjem pokušaju direktno osporio zakonitost američkih namjera.
- Rekli ste da je cilj promjena režima; međutim, to nije nešto predviđeno Poveljom UN-a ili međunarodnim pravom. Najvažnije je, a to sam već pomenuo, da međunarodno pravo ne treba zameniti pravom sile – uveravao ga je Putin.
Uprkos oštrom neslaganju, oba lidera su pokušala da očuvaju lični odnos. Bush je zahvalio Putinu što nije “pobuđivao antiamerička osjećanja”, dok je Putin ponovio poziv Bushu da posjeti Sankt Peterburg, bez obzira na ishod situacije u Iraku. Ali šteta je napravljena. Američki unilateralizam potkopao je temelje partnerstva.
Nagoveštaj budućnosti: “Ukrajina je veštačka država”
Odnosi se nikada nisu u potpunosti oporavili. Transkripti njihovog posljednjeg sastanka u Sočiju u aprilu 2008.objavljeno na stranicama Arhiv nacionalne sigurnostidanas zvuče gotovo proročki. Dva dana nakon samita NATO-a u Bukureštu, kojem prisustvuje Bush je snažno zagovarao članstvo Ukrajine i GruzijePutin je iznio svoj stav koji je iznenadio američku stranu.
– Ukrajina je veoma kompleksna zemlja. To nije nacija stvorena prirodnim putem. To je vještačka država stvorena u sovjetsko doba – rekao je Putin Bušu.
Dalje je objasnio kako su zapadni dijelovi Ukrajine oduzeti Poljskoj, Rumuniji i Mađarskoj, dok je istočni, uz Krim, bio istorijska ruska teritorija. Tvrdio je da su 17 od 45 miliona stanovnika Ukrajine zapravo Rusi i da bi ulazak takve zemlje u NATO stvorio direktnu prijetnju Rusiji. Time je, četrnaest godina prije invazije, jasno iznio argumente kojima će kasnije opravdati svoje vojne akcije.
