Ledeni užas koji je zahvatio Evropu u januaru i februaru 1929. počeo je neobično toplim jugom na Novu godinu. Duvalo je nekoliko dana, a onda je počeo jak snijeg. Danima…
“Krvnik Hart, koji treba da izvrši vješanje Prpića Malog i njegovih pratilaca, prije tri dana je iz Sarajeva krenuo u Zagreb. Njegov dolazak u Zagreb očekivao se jučer, pa je sve bilo pripremljeno da vješanje Prpića i trojice njegovih pratilaca bude danas između 5 i 6 sati u dvorištu Suda pravde. Međutim, vlak kojim je Hart bio zatrpan u Zagreb nije mogao stići u Zagreb. Opravdanje je već jučer popodne obaviješteno da će biti opravdan jutros, a odgađanje opravdanja im se učinilo nezgodnim, jer bi željeli da što prije isprobaju svoju čašu smrti.
Ovo je vijest 15. februara 1929 objavio je zagrebački dnevni list Novo dobatako otkrivajući da jeste Pavao Prpić Malibrat najvjernijeg Čaruginog suradnika Pavla Prpića Velikog, zvanog Čarugin šegrt, sa svojom grupom, ostacima Čaruginog zloglasnog Gorskog tića, izbjegao je smrtnu kaznu zbog najgore zime koja je pogodila Hrvatsku u prošlom stoljeću. Ti lopovi i ubice su vjerovatno bili jedini ljudi na planeti kojima su te godine led i snijeg spasili živote, ali samo na kratko. Teško je povjerovati tadašnjem novinaru da su Prpić Mali i njegovi prijatelji proklinjali strašnu zimu jer je odgodila vješanje, a pet dana kasnije konačno su pogubljeni na zagrebačkom Gornjem gradu.
Ledeni užas koji je zahvatio Evropu u januaru i februaru 1929. počeo je neobično toplim jugom na Novu godinu. Duvalo je nekoliko dana, a onda je počeo jak snijeg. Danima.
Zima je zaledila Savu, dijelove Jadranskog mora, led na Crnom moru se protezao miljama od obale, u Dubrovniku je bilo -11°C, na Siciliji -26°C, a u Solunu nevjerovatnih -33°C, snijeg je pao duž cijele Francuske rivijere…
Prvi veliki snijeg iznenadio je Splićane 17. siječnja 1929. godine, vlak iz Sinja za Split zaustavljen je na Klisu jer su udari vjetra bili prejaki, u Šibeniku je snijeg potpuno blokirao ulice, novine pišu da se u zadarskom zaleđu zvijeri spuštaju među kuće, a narod vodi očajničku bitku za opstanak:
“Od pretprošle noći bjesni neviđeno nevrijeme na ovim prostorima. Neopisiva hladnoća. Zrmanja i more u Karinskom zaljevu su se smrzli, a sav saobraćaj je stao. Sela su odsječena od gradova. Svemu bukovskom stočnom fondu prijeti neminovno uništenje. Ovo je zbog nedostatka pića i nesreće je jutro. -18”.
U Splitu vlada nestašica hrane, na splitsku tržnicu stiglo je samo 26 tona krumpira, za razliku od prošle godine kada je u isto vrijeme stiglo 400 tona krumpira.
Ista stvar se desila i sa suvim mesom. Nisu stigli ni poštanski paketi, ali bilo je i onih koji su te ledene dane iskoristili da dođu na stranice zagrebačkih novina:
“Jučer je Zagreb imao pravu senzaciju. Zečević, student zagrebačkog sveučilišta, koji je sjekirama natjerao ribare da probijaju led na Savi, skočio je u vodu, gdje je ostao 15 minuta, dok ga je gledalo preko 1.500 gledatelja. Zečević je rodom iz Bosne. Nakon kupanja, dobro se izvukao iz vode, izvukao se iz vode i dobro se izvukao iz vode. opće divljenje ostalih, otišao u grad.”
“Strašna zima – koja je zavladala cijelom Evropom – prekrila je sve naše krajeve, gradove i sela, planine i ravnice, bijelim snijegom. Snijeg je nemilosrdno padao, snježni nanosi mjestimično su donosili snijeg i po nekoliko metara”, piše zagrebački časopis Svijet o najgoroj zimi u februaru 1929. i nastavlja: “U Zagrebu se to nije dogodilo od 49. godine (Savija od 49. godine) je ove zime naše dvije slike prikazuju dio rijeke Save u blizini željezničkog mosta, gdje je bager i regulacioni stroj zaleđen u led (znači bager koji je proširio korito Save i izvlačio šljunak ili pijesak iz korita, op. a.).
Nanosi od četiri metra
“Tih dana Zagreb je izgledao kao da je u opsadnom stanju. Sav saobraćaj je stao preko noći.
Usljed potpunog obustavljanja željezničkog prometa cijela je pokrajina ostala kao odsječena od Zagreba, a Zagreb kao odsječena od svijeta. Za kontakt sa vanjskim svijetom ostala je samo telefonska i telegrafska žica, a ponegdje je i ovo sredstvo komunikacije prekinuto pod teretom snijega, oluje i mećave. Kako se ova elementarna nesreća dogodila neočekivano, sve ostalo je odjednom bilo gotovo bespomoćno. Nanosi snijega rasli su iz sata u sat i prekrili ulice, trgove, kuće. Jutro je osvanulo zagušeno, neprohodno. Sve je stalo. U prvih sat vremena automobili i automobili nisu mogli da se kreću, a kamoli tamo. U mnogim domaćinstvima, porodica je uzalud čekala da se zazvoni na vratima i da se pojavi prvi posetilac jutra, mlekar. Nije bio tamo. A pekar je kasnio i obično se takmičio sa mlekarom ko će prvi doći. Sa ulice se čulo lopatanje snijega sa trotoara, da bi bili barem donekle prohodni. A napolju, prava pustoš. Prolaznici su rijetki, samo oni koji moraju na posao.
Nema ni školske djece, roditelji nisu ni pomišljali da ih puste iz kuće. I snijeg je stalno padao. Kiša je padala cijelu noć, cijeli dan i opet cijelu noć. Svi su bili zapanjeni, šta bi to moglo biti. Kako su ceste koje vode prema Zagrebu bile prekrivene snijegom, seljaci nisu mogli od svojih kuća do gradskog trga s hranom u jednoj, au drugoj ruci zbog ljute zime koja je vladala. Sluškinje su uzaludno odlazile od kuće do pijace i vraćale se s praznim korpama. Nema hrane, nema mleka, ništa.” nadahnuto piše novinar Svijeta i nastavlja:
“Gradske vlasti su odmah poslale legiju radnika da očiste snijeg za najvažnije prolaze. Prije svega, to je trebalo uraditi za tramvajski saobraćaj. I taj posao je tekao mučno i sporo, jer je stalno padao gust snijeg i brzo se smrzavao. Takoreći, jedno vrijeme je vladala opšta bojazan da će grad ostati bez goriva i materijala prije svega. A željeznice i nisu takve opće stanovništvo. došlo je do napada, posebno na maloprodaju Zbog beskrupuloznosti nekih trgovaca, brzo su rasle cijene drva i uglja, a bog zna dokle bi otišlo dizanje cijena, da vlada nije izdala striktnu naredbu da se stanovništvo zaštiti od bilo kakvog napasnika. Nije bilo riječi o dopremanju drva u kuću – svi su morali sami sebi donijeti grickalicu grad, prolaznici i besposleni ljudi su se grejali, ali su voleli da očiste sneg sa trotoara i zarade koji dinar, a onda su se od očišćenog i nagomilanog snega formirale cele planine.
Meteorolozi su imali objašnjenje za ovu ljutu zimu. Đenovski ciklon prešao je preko Jadranai moćan blok visokog vazdušnog pritiska koji se razvio iznad Skandinavije. Ciklon se danima zadržao nad Jadranom, a anticiklon se iz Skandinavije proširio na Rusiju, što je otvorilo strujanje veoma hladnog zraka nad našim područjem. Od početka februara rekordi padaju. Četvrtog februara najniža temperatura u Hrvatskoj izmjerena je u Gospiću od -36°C, dok su snježni nanosi u Lici bili visoki četiri metra. Orkanska oluja u blizini Bakra izbacila je šest vagona teretnog voza sa pruge. Brodovi na ušću Zrmanje ostali su zaleđeni u 50 centimetara debelom ledu.
Snježni nanosi produžili su život Čaruginim razbojnicima za nekoliko dana, ali su u Hrvatskoj mnogi umrli zbog hladnoće. U pojedinim dijelovima zemlje palo je i do osam metara snijega, koji je izmjeren na cijeloj pruzi između željezničkih stanica Vrhovina i Zrmanja.
I otoci su odneseni
Sušački Novi list je na kraju ove hladne hladnoće objavio: “Nakon užasa koji je prošao: Protekli dani neviđenog studenog, kakvih nije vladalo ni na hrvatskom primorju, a ni u ostalim našim krajevima čitavo stoljeće, ostat će nam još dugo u mislima kao nešto strašno, nešto čega ćemo se dugo pamtiti uz čile…”.
O ovoj zimi na otoku Pagu, gdje je oluja na obalu izbacila toliko ribe da su je ljudi skupljali, postoji detaljno pisano svjedočanstvo. U knjizi “Istorija Lune” Milutina Badurane Dudića postoji upečatljiv opis te najhladnije zime, u kojoj se spominju neke potpuno nevjerovatne i još uvijek neobjašnjene pojave:
“Godine 1929. pala je neviđena količina snijega duž dalmatinskih otoka, posebno na sjevernom Jadranu. Na otoku Pagu 10. februara bila je Božićna (božićna) nedjelja, u 10 sati navečer je počeo padati snijeg. 12 ujutru je već bio 20 cm visok na tlu. Isti dan uveče je ponovo počeo da pada, ali je 13. februara ujutru osvanuo na jednoj čistini visokoj 70 centimetara, sa nanosima do 1 metra neviđena katastrofa – sve već pitome masline i divlje koje još nisu bile nakalemljene na pitome, polomljeno je 50 posto, a ostalo je trebalo posjeći do debla, da bi nešto novo počelo da raste Ostale su otvorene, a nakon velikog nevremena uspjeli smo skupiti još pšenice i žitne slame nismo mogli sve u zimnicu. prisiljeni da ih smjeste u stambene kuće, hrane im nije nedostajalo, hranili smo ih polomljenim granama pitomih i divljih maslina koje ovce rado jedu i nutritivno im je jako dobro.
Da katastrofa bude gora, za vrijeme dok su se gurali po kućama, izleglo se 70 posto jagnjadi. Dosta ih je umrlo u tom velikom stisku, a kako naše ovce nisu učene da budu u štali već stalno na svežem vazduhu vani, ovce su se razbolele. Tokom iste godine, do jeseni, 60 posto ovaca je uginulo i nije se moglo spasiti. Prije i poslije tog neviđeno visokog snijega, ponekad bi padalo 6-15 centimetara snijega na zemlju, ne bi se smrzavao na drveću, ne bi se zadržavao više od 2 dana, na tlu je trajalo i po 8 dana, ali time bi ozdravila cijela priroda, posebno masline i sve druge voćke. Za vrijeme tog velikog snijega došlo je do olujnog ciklona koji je trajao 3 dana, a kako je kanal pod Velebitom bio sav u jednom dimu koji je more odnijelo u zrak i ponijelo ga sa zrakom. Na zaleđenom snijegu po cijelom otoku Pagu bile su velike crne mrlje. Ljudi nisu mogli da shvate šta bi to moglo biti. Kad se veliko nevrijeme stišalo i zavladala tišina, pocrnjele i izlupane sipe zaplivale su podvelebitskim kanalom, crneći snijeg na površini. Po površini cijelog kanala plivale su sve vrste riba, a od zuba je najviše stradala bijela riba. U Paškom zaljevu vreće su se punile lubenicama i mrenama nekoliko dana dok riba nije zamirisala”.
